Na rubu Sunčeva sustava, 2022.godina
Brza i relativno mala letjelica ušla je u Sunčev sustav, da
bi se odmah potom obavila zaštitnim poljem i postala u
potpunosti nevidljiva svakom eventualnom promatraču.
Njeno odredište bio je treći planet od samoga Sunca.
– Drugačija je. – promrmljala je za sebe prilika zavaljena u anatomski oblikovano sjedalo pred velikim oknima promatrajući prizor plavo-zelene kugle koja se polako pred njima povećavala.
– Ne previše. – jednako tiho odgovorila mu je druga koja je zauzimala sjedalo s njegove lijeve strane. Prilika u trećoj sjedalici, onoj s
desne strane, još se nije oglasila.
– Oduvijek sam se pitao kako je to završilo… – prvi je nastavio
mrmljati i dalje ne obraćajući se nikome posebno. – Što sve ne znamo…
– Ponovno ti kažem, jako mi je čudno što nemamo više informacija
– vratila se na ono o čemu su već raspravljali.
Kimnuo je. Ni on nije uspio iskopati ništa više od službenih podataka i nikako s time nije bio zadovoljan.
– A Utu i Inanna? Zašto su oni prekinuli komunikaciju? Što se s njima dogodilo? – ponovno je pitala žena dok su se pred njihovim očima sve bolje razaznavali obrisi kontinenata na plavoj podlozi prošaranoj bijelim oblacima.
– Da se to nije dogodilo, ne vjerujem da bi nas vratili na Ersetuu. – ustvrdio je. – Ništa nisam izvukao od Oca, ali čini mi se da nismo prvi koji su poslani u potragu za njima.
Njihov je suputnik i dalje šutio netremice zureći u prizor pred sobom, iako je sjedio nadasve opušteno, nemarno ispruženih dugih nogu. Sve je na njemu bilo dugačko i vitko, a njegova blijeda, gotovo bijela put još je više pojačavala taj dojam. Međutim, u svoj toj izduženosti ništa nije djelovalo slabo ili krhko, naprotiv, kretnje su mu bile elegantne i gipke, odišući zatomljenom snagom i energijom. I crte lica su mu bile oštre i pravilne poput njega samoga, s visoko izbočenim jagodicama dok mu je ponad čela stršala kratka bijelo-srebrna kosa gotovo potpuno izbrijana sa strana oko ušiju. Iz sve te bljedoće bliještale su neobično
svijetle sivo-plave oči, sada fokusirane na planet kojem su se približavali. Što su bliže prilazili, pažnja mu se pojačavala, a oči su mu sjale sve većom koncentracijom dok konačno nije progovorio ne skrećući pogled:
– Kontinenti su malo drugačiji.