U početku je to bila teorija, ali u zadnjih 20-tak i možda malo više godina redaju se sve brojniji dokazi koji govore u prilog tome da se prije 12 800 godina ogromni komet na svom putu kroz Sunčev sustav raspao na više fragmenata od kojih su mnogi pogodili Zemlju.
Vjeruje se da su najveći komadi, od kojih neki čak 2,4 km u promjeru, pogodili sjevernoamerički kontinent, odnosno ledeni pokrov koji ga je tada pokrivao, uzrokujući katastrofalne poplave. Led se nije samo otopio stvarajući bujice vode, stijena i blata; ogromni komadi ledenjaka su se odlomili i doslovno proderali tlo na svom put sa sjevera kontinenta skroz do današnje Floride, gdje su, još neotopljeni, završili u Atlantiku.
Istovremeno je u atmosferu izbačena ogromna količina prašine koja se izmiješala s dimom od bezbrojnih požara koji su buknuli diljem planete, stvarajući sloj oblaka koji su prekrili Zemlju blokirajući Sunčevu svjetlost.
To je dovelo do globalnog zaleđenja koje geolozi nazivaju mlađim drijasom, a čiji je nastanak vrlo dugo zbunjivao znanstvenu zajednicu. U prilog teoriji o kometu iz mlađeg drijasa ili Clovisovom kometu, kako ga još nazivaju s obzirom da ga smatraju odgovornim za uništenje civilizacije Clovis naroda u sjevernoj Americi, govore i mnogobrojni uzorci tla. Na više od 170 lokacija diljem svijeta nailazimo na sloj crnog pepela koji po godinama starosti odgovara vremenu oko 11 000 g.pr.n.e.
Ne samo da udar ovog kometa objašnjava potop i iznenadno zahlađenje, već se savršeno uklapa u vrijeme izumiranja mamuta, mastodonta, sabljozubih tigrova i mnogih drugih životinja. Točnije, znanstvena je činjenica da je u Sjevernoj Americi u razdoblju prije 12 900 i 11 600 godina izumrlo trideset i pet rodova sisavaca od kojih se svaki sastojao od nekoliko vrsta.
Kompjuterske simulacije izvedene po parametrima ovakvog udara pokazale su još nešto. Kometi ne dolaze sami, već za sobom vuku rep svojih krhotina, pa je takav bio i ovaj. Svi ti silni, manji i veći komadi raspadali su se ulazeći u Zemljinu atmosferu, uzrokujući nepregledne vatrene oluje koje su poharale najmanje 10% ukupne biomase u svega par tjedana. Međutim, mnogi od tih komada nisu u potpunosti sagorjeli u atmosferi već su pronašli svoj put skroz do površine ponašajući se poput šrapnela, nemilosrdno ubijajući životinje, ali i ljude koji su se zatekli na otvorenom. I za to postoje dokazi, a najbolje su očuvani izrešetani mamut iz Sjeverne Amerike i Sibirski bizon u čijoj su lubanji pronašli jedan takav projektil.
Neki znanstveni podaci pokazuju da se u sljedećih 900 godina ljudska populacija smanjila na pola. Ali, vjeruje se i da je upravo ovaj udar kometa natjerao ljude da se zaustave na jednom mjestu, prestanu lutati u potrazi za životinjama i lovom, i posvete se uzgoju hrane za svoje potrebe, stvarajući prve agrikulturne zajednice.
Ili možda, stvarajući ih ponovno…