Kratki teaser izvučen iz 4. poglavlja Povratka, prvog romana u serijalu Vibracije vremena
Sunce je tuklo vrelinom podneva po njezinu nezaštićenu tijelu. Ispucanih, poluotvorenih usta ispuštala je plitke dahtaje tjerajući bolna stopala naprijed. Suluda glavobolja koja ju je, činilo se, pratila danima sada se pretvorila u muklo bubnjanje iza očiju koje su već jedva podnosile užarene valove vrućine koja je izbijala iz sveprisutnog pijeska. Koža njezina gotovo golog tijela bolno ju je zatezala, a ponegdje već i pucala prilikom svakog pokreta. Pogled na zamazane muške noge, pune rana, više ju nije iznenađivao.
Nije znala koliko dugo već hoda, moglo je biti i danima i tjednima. Još bi se gdjekad sjetila vlažne, tropske šume kroz koju je bježala, ali i to je sjećanje hlapilo u nemilosrdnoj žezi pustinje.
Najgore je bilo što ju je konačno počeo napuštati onaj osjećaj za smjer koji je imala još od bijega kroz prašumu. Da je imala dovoljno snage, već bi se oko toga neko vrijeme brinula, ali tek kad je shvatila da hoda po vlastitim tragovima, zastala je i pokušala razmišljati.
– Ne mogu još dugo! – bilo je jedino što je uspjela pomisliti u bunilu žedne iscrpljenosti.
Površina pod jednim golim tabanom se promijenila, iako je to njezinu preopterećenom mozgu promaknulo. Privukavši i drugu nogu, duboko je uzdahnula.
– Sada ću se odmoriti. – S tom mišlju, lagano se zaljuljavši bila je spremna srušiti se upravo na tome mjestu, kada ju je zapuhnuo hladan zrak. Duboko dišući pala je na sve četiri ne bi li bila bliže tom izvoru blaženstva.
Neposredno pred njezinim rukama zjapila je tamna rupa. Svjetlost jarkog pustinjskog dana obasjavala je stepenice koje su se spuštale u prohladnu dubinu. Ni na trenutak nije posumnjala da je stigla na svoje odredište pa skupivši zadnje atome snage, posrnula je na sve četiri, preko prve stepenice, gotovo se stropoštavši u dubinu.
Sve drugo što želite pročitati možete naći na https://www.svarunworld.hr/kategorija-proizvoda/knjige/