Jeste li znali da su kokteli izmišljeni u Meksiku i nazvani po Astečkoj princezi?
IIi da smo gotovo sigurni da ih je prva miješala izvjesna Betsy Flanagan u svojoj krčmi „Four Corners“ u New Yorku?
A možda podržavate teoriju koja stavlja na prvo mjesto New Orleans i francusku šalicu za jaja?
I iako je čak i Charles Dickens u jednom od svojih posjeta Americi još 1830.g. izjavio da su kokteli američka pića, ipak su stigli iz Europe, točnije sa Britanskog otoka.
Mada je porijeklo tih famoznih mješavina zamagljeno gotovo kao i jutro nakon njihove konzumacije, prilično je sigurno da vuku porijeklo od punča, pića koje se sastojalo od alkohola, voća, šećera, začina i drugih dodataka koji su bili pri ruci.
Punč je konzumiran u 18. stoljeću u „Kućama punča“, a posluživan je u ogromnim zdjelama.
Od tad smo poprilično odmaknuli.
Naravno, punč je otplovio za Novi Svijet i tek tamo se počeo razvijati u smjeru koktela kakve danas poznajemo.
Američki barmen „Profesor“ Jerry Thomas je 1862. g. u priručniku „Kako miješati pića“ ili „ Bon Vivantov Prijatelj“ po prvi puta objavio prave recepte za slaganje koktela i time od profesora postao otac modernih koktela.
Njegov priručnik je postao enciklopedija i standard kojega su se niz godina pridržavali svi barmeni svijeta.
Još jednom čovjeku treba zahvaliti na koktelima kakve imamo danas. Vizionar, koji je promašio bezbroj puta, ali ipak nije odustao od svog ledenog sna. Frederic „Ice King“ Tudor godinama je pokušavao ostvariti svoju ideju o transportu leda još dok su osnovna prijevozna sredstva bile parne lokomotive i brodovi.
Do 30-tih godina 19.st. uspio je dopremati led po cijeloj Americi i Europi, pa čak i do Indije. Nevjerojatno se obogatio, a mogućnosti raznih inovacija u miješanju koktela, pa tako i njihova konzumacija, silno su porasli.
Inovativni i otvorena uma kakvi Amerikanci i jesu, počeli su miješati vina sa jačim alkoholnim pićima, razne vrste likera, brandya, wiskeya, ginova, ruma, votki i svega ostaloga što je stalo u čašu punu zdrobljenog ili leda u kockicama.
Dobili smo prava umjetnička djela koja neodoljivim mirisom i izgledom pozivaju na kušanje.
I iako se Americi desila prohibicija, svi znamo kako je to završilo i koliko je umanjilo svjetsku strast i želju za tim miješanim pićima.
Još se koji puta kroz povijest dogodilo da potreba za koktelima blago jenja, ali uvijek se tu stvorio po koji James Bond sa svojim Martinijem, „shaked, not stirred“ ili Carrie Bradshaw i Cosmopolitan, koji su nam vratili želju za njima.
Izvori: vinepair, the Atlantic, mentalfloss, scoopwhoop