Blog, Svarun World

PRIČE IZA NAJPOZNATIJIH KOKTELA 1.dio

Prošli tjedan sam vam ispričala ponešto o nastanku koktela, pa je sada prilika da pažnju,  a možda i čašu, posvetimo nekima od poznatijih svjetskih mješavina.

Naravno, krećemo od GIN TONIKA, jer gin je in!

Neki bi rekli da ovo piće ne zaslužuje kategorizaciju koktela, jer se praktički sastoji od dva pića, ali s obzirom na popularnost, a i povijesne činjenice koje dokazuju da je gin tonik polu medicinski napitak ipak mislim da zaslužuje da ga uvrstimo u ovu kategoriju.

Nastao je u kolonijalnoj Indiji kada su Britanski vojnici dobivali mješavinu kinina i tonika kao lijek protiv malarije. Okus je bio grozan, pa su, ne bi li lakše to ispijali, mješavini dodali gin. Kinin se kasnije izgubio iz te priče/čaše, ali gin tonik sa cijelim nizom dodatka, od grančice ružmarina, limuna, zrna crvenog papra, niti chili papričica, kardamoma, pa do ružinih pupoljaka i raznih bobica je ostao kao nezamjenjivo osvježenje prilikom ljetnih vrućina.

MARTINI

Ne znam jeste li pobornik izmiješane ili promućkane varijante, ali ne morate čak niti biti filmofil i obožavatelj James Bonda, a da ste ipak čuli za Martini.

Ranih 1860-tih je u San Franciscu postojao bar u koji su ljudi navraćali popiti specijalnu mješavinu gina i suhog vermoutha prije večernjeg trajekta za grad Martinez. Navodno mu je barmen koji je posluživao to piće, kasnije i nadjenuo ime Martini prema odredištu kamo su svi njegovi gosti plovili.

Postoje i druge teorije o imenu, pa čak i tako jednostavne, kao ona koja tvrdi da koktel dobio ime po talijanskom proizvođaču vermoutha, Martini & Rossi, ali te su prejednostavne da bi nam bile zanimljive.

Kad smo već u Americi, idemo na MANHATTAN.

Whiskey, slatki vermouth i bitter, još je jedna kombinacija za koju postoji cijeli niz samoprozvanih tvoraca.

Osobno, jedna od dražih priča o porijeklu mi je ona po kojoj je ovaj koktel pripremljen prvi puta  za zabavu u klubu Manhattan 1874.g. koju je priredila Jennie Churchill ( kasnije poznatija kao Winstonova majka).

Ime barmena koji je ovo izmiksao se izgubilo u maglama prošlosti, ali koktel se i dalje pije pod istim imenom.

DAIQUIRI

I za ovo piće je zaslužan još jedan inovativni Amer, a stvorio ga je radeći u rudniku na Kubi. Inženjer Jennings Cox je na Kubi postao prilično maštovit naručujući svoje poslijepodnevno piće. Mješavina ruma, limet i šećera je navodno ugledala svijetlo dana (ili noći)  još 1905. g u baru u Santiagu i zajedno sa grupom Američkih rudarskih inženjera se vratila kući u Ameriku, pa  obišla cijeli svijet.

U ovakvom okusu Kube je navodno uživala i famozna Marlene Dietrich.

S obzirom na Kubu i rum nikako ne možemo zaobići niti MOJITO.

Manje upoznati bi rekli neka inačica Daiquirija, ali Mojito je puno stariji. Možemo ga slijediti do 16. stoljeća. Tada se spravljao sa, danas bi rekli, okrutno jakim alkoholom pod nazivom Aguardiente.

S vremenom ga je zamijenio bijeli rum, a menta, limeta i šećer su se zadržali, a dodana mu je i mineralna voda.

Naziv slijedi iz kubanskog začina koji se radi od limeta, a zove se mojo.

Malo dalje lijevo, u Meksiku, imamo tequilu zbog koje je nastala MARGARITA.

Margarita na španjolskom znači tratinčica, ali mislim da nema tog bara u kojemu bi dobili Margaritu kada bi naručili tratinčicu. Mješavina triple seca, soka od limuna i tequile, prema urbanoj legendi nastala je sasvim slučajno kada je barmen u Tijuani umjesto rakije uzeo bocu tequile.

Gostima se toliko svidjelo, da je greška postala hit.

S obzirom da je pred nama produženi vikend, a da vam na ovoj vrućini ne bi bilo dosadno, još priča o koktelima slijedi za par dana.

Baš kad ove isprobate.

Povratak na popis