Mnogi bi rekli da ne spadaju zajedno, ali vaša ih je autorica svrstala tako čisto zbog gušta koji nam mogu pružiti, kad smo konačno spremni uživati u malim stvarima koje život znače.
Pomislite samo na miris kave ili čaja u praskozorje, toliko privlačan da već osjećate i okus. Pršut, osušen i zasoljen, baš koliko treba, eksplozija okusa chili papričice u crnoj čokoladi ili mješavina ružmarina i cardamoma u prvom gutljaju hladnog gin-tonika u kasnu ljetnu večer!
I mada svako od ovih čuda okusa i mirisa zaslužuje poseban post (a i dobit će ga na ovom istom mjestu), danas ću vas samo podsjetiti na uživanje koje nam ove, naoko male stvari, mogu pružiti.
O KAVI
U NCA (National Coffee Association) kažu: Mi vjerujemo da je kava više od napitka – to je kultura, ekonomija, umjetnost, pa i strast.
I to je rečenica s kojom će se svi kavopije zasigurno složiti.
Ne zna se ni kada ni kako je kava otkrivena, no naravno postoji hrpa raznih legendi o tome, a jedna o najzanimljivijih je o etiopskim kozama koje bi ostajale budne cijelu noć nakon što su se najele plodova sa drveta kave.
Kao pravi sposobni trgovci, obližnji Arapi su kavu kultivirali i započeli s prodajom. Velikom brzinom proširila se svijetom i kroz stoljeća postala omiljeno piće svih slojeva društva.
Kava djeluje izuzetno stimulativno, a kofein iz kave je najčešće konzumirana psihoaktivna supstanca na svijetu.
Ali kavu smo proglasili voćem, a voće je ipak zdravo, zar ne?
TEA TIME
rekli bi Englezi.
I mada mi se prilično neprivlačnim čini jesti sendviče s kiselim krastavcima dok pijem čaj u 5 popodne, ceremonija pijenja čaja koja nam dolazi s Dalekog istoka nešto je potpuno drugačije.
Japansku čajnu ceremoniju su ustanovili samuraji i ona još i danas čini sastavni dio japanske kulture.
Izrazito je stroga i uči se u posebnim školama.
Da ne bi zaostajali, njihovi susjedi Kinezi su još u 8. stoljeću napisali prvu knjigu o čaju – i to čak u tri sveska i deset poglavlja.
Malo niže lijevo na karti svijeta, u Tibetu i okolnoj regiji, čaj se pije od tog istog doba. Ali negdje u 13. st., iz nama nepoznatih razloga, redovnici s Tibeta u čaj su počeli dodavati maslac od jaka i sol. Tako smo dobili famozni čaj od maslaca.
Ako krenemo bliže k nama, dolazimo i do turskih čajeva, ali kako nisam (ovaj puta) pisala niti o turskoj kavi, tako ćemo i njihov čaj ostaviti za neku drugu prigodu.
Još ću samo dodati da postoji više od 20 000 raznih vrsta čajeva, i da je nakon vode, čaj najkonzumiraniji napitak na svijetu.
ZAČINI
Iako je od presudne važnosti u našoj ishrani, i to ne samo radi okusa, već i zbog zdravlja, za sol ne možemo reći da je začin. Ne dobivamo je niti od jednog dijela biljke. Sol je mineral i kao takva jedini kamen u ljudskoj prehrani.
Začin je sjeme, plod, list, korijen, stabljika, cvijet ili neki drugi dio biljke koji se koristi za dodavanje boljeg okusa hrani. Vrlo suhoparno, ali istinito.
Kad ste zadnji puta pojeli nešto nezačinjeno, osim sirovog voća?
Začini su postali sastavni dio naše prehrane u tolikoj mjeri, da ih već jedva primjećujemo. Osim kad isprobavamo nešto novo.
Neki kažu da postoji 27 baznih začina, dok se drugi bore za bar 33 osnovna koja navodno svaka kuhinja mora imati. Dakle, ako ćemo se držati samo tih osnova, dok ih upotrijebite tamo gdje pašu (ili ponekad i ne), proći će dosta vremena u kuhinji.
Svakako ih ne zaboravite umiješati u napitke poput kave i čaja, kuhanog vina i čokolade, u pića i koktele.
Cijeli nam život prolazi u gužvi, brzini, stisci s vremenom. Zaslužili smo poneki trenutak spokoja i gušta uz male stvari koje život znače, pa si ga ne zaboravite priuštiti.
Sve za ove male uživancije već imate u kuhinji.
