Znate li da uživamo u sladoledu već više od 2500 godina?
Iako nam se čini gotovo nevjerojatnim, sladoled je nastao oko 500 g. pr.n.e. i to u vrućinama carstva Perzije. Tada je zaista bio prava slastica od leda u potpunosti nedostupna ako niste pripadali povlaštenoj eliti.
Led pomiješan sa voćem, voćnim sokovima, medom i drugim dodacima danas zovemo sorbet, i upravo su to izmislili kuhari stare Perzije, a preteča je svim drugim ledenim poslasticama.
U ovom ljetnom osvježenju uživalo je i grčko plemstvo, kao i Rimski carevi koji su u svrhu donošenja leda s planina upošljavali hrpe robova i trkača po nezamislivo visokim troškovima.
Propašću Rimskog carstva dopremanje leda u gradove postalo je praktički nemoguće i sorbet/sladoled gotovo je potpuno zaboravljen na ovim našim prostorima.
Ali i u palačama dalekog istoka se razmišljalo o ledenom ljetnom osvježenju. Oko 200 g. prije Krista Kinezi su u snijegu zaleđivali mješavinu bivoljeg mlijeka i riže.
Car Tang iz dinastije Shang naručio je izradu i prvi okusio tu zaleđenu mješavinu u koju su još dodani med i kamfor. Kako Kineski carevi vole sve bilježiti, zapisano je da su za taj pothvat uposlena 94 čovjeka.
A Kinezima se pripisuje i izum prvog stroja za izradu sladoleda.
Dakle, s obzirom na te činjenice, ne treba nas čuditi da je upravo Marco Polo donio iz Kine sladoled u Italiju, gdje je nanovo izmišljen kao gelato za potrebe njihovih dvorova i plemstva.
Kada se sljedeća važna osoba u povijesti sladoleda, Talijanka, Catherine de’Medici udala za Henrya II od Francuske sredinom 16.st. uz miraz je donijela i recepte i postupak izrade sladoleda koji je počeo osvajati Europu.
Iako su i dalje postojale izuzetne poteškoće glede dopreme i skladištenja leda, oko 1660-tih sladoled je ipak postao dostupan i nižim društvenim slojevima.
Mada još uvijek skup, neprestano je oduševljavao nove ljubitelje, pa je tako sredinom 17.st. stigao i u Novi Svijet.
I konačno, nakon I Svjetskog rata kako su hladnjaci polako postali dostupni svima, sladoleda je zavladao svijetom.
Jedemo ga u kornetu, na štapiću, iz lijepe staklene zdjelice ili direktno iz kutije. Od njega radimo torte i kolače, stavljamo ga u kavu i kakao, na palačinke i pite, pa čak i u koktele.
Pržimo ga u vrelom ulju ili ga ližemo tako hladnoga da nam trnu zubi i boli nas glava. U njega miješamo začine, voće, karamele, bon-bone, razne orašaste plodove i sjemenke, kekse, pa čak i sol i kokice.
Poslužujemo ga sa slanim grickalicama, a čak se može stavljati i u tacose i sendviče.
Recepte i sastojke smišljaju šefovi kuhinja prestižnih restorana, priznati slastičari, ali i mi sami u vlastitoj kuhinji.
I svi u sladoledu jednako uživamo i toliko je sveprisutan da ne možemo više zamisliti ljeto bez ove sjajne slastice.
