Blog, Svarun World

BODY ART

Istražujući ovu temu naišla sam na prilično uočljivu nepodudarnost. Naime u umjetnost ukrašavanja tijela na prvo mjesto se svrstava tetoviranje, pa slijede body piercing, skarifikacija, branding i druge modifikacije koje je moguće izvesti na koži i tijelu.

Nakon tog objašnjenja, obično slijedi naputak da se body art javlja kasnih 50-tih godina prošlog stoljeća u bečkoj školi Vienna Action Group. U sljedećih nekoliko rečenica govori se o umjetnicima i pokretačima, a zatim slijedi više o tetoviranju, uključujući i najstariju, za sada, otkrivenu mumiju tetoviranog čovjeka.

Vjerojatno već pogađate, puno je starija od Bečke škole. I to oko 5000 g.

Ako se body art temelji na tetoviranju, kako smo si uspjeli prisvojiti nešto toliko drevno i smjestiti nastanak istoga u 20. st?

U najboljem slučaju možemo reći da je u Bečkoj školi oživljeno oslikavanje tijela.

Ne postoji kontinent na kojemu nije pronađen neki  vid ukrašavanja tijela, a najpoznatiji je otkriven praktički u susjedstvu. 

Godine 1991. u Alpama na granici Italije i Austrije pronađen je Otzi, ledeni čovjek. Star je oko 5000. g. i na svojoj zaleđenoj koži ima, ni manje ni više, već 57 izuzetno dobro vidljivih  tetovaža.

Nakon pomnog proučavanja znanstvenici su ustanovili da se nalaze na akupunkturnim točkama koje se koriste za liječenje. S obzirom da akupunktura potječe sa dalekog istoka i navodno je znatno mlađa od Otzija, odakle mu te oznake, druga je priča.

Na mumijama iz Sibira nailazimo na tetovaže raznih životinja, pa čak i mitoloških poput grifona, za koja se vjeruje da su služile kao zaštita svome nositelju.

U Egiptu svećenici su u ritualne svrhe izrađivali geometrijska i apstraktna ukrašavanja tijela. Ogromno Perzijsko carstvo, i Aleksandar Veliki pomogli su da se ovi običaji prošire i prema Dalekom istoku.

Ali ukrašavanje tijela su voljeli i u Europi, gdje je sa stare Krete dospjelo u Grčke gradove države, a kako nas uči povijest, naslijedili su ga i još više proširili Rimljani. Rimljanke su bile posebno zanesene ukrašavanjem tetovažama u dekorativne svrhe.

I Kelti su se još 1200.g.pr.n.e. voljeli oslikavati, pogotovo plavom bojom, a čvor je i do današnjeg dana ostao kao prepoznatljiv simbol njihove kulture.

Većina vikinških uzoraka nam je do danas ostala nepoznata, ali oni su voljeli zamršene uzorke čvorova i starih  piktograma poput križeva, svastike i triskeliona (tri spirale koje se međusobno zatvaraju).

S obzirom da su bili veliki putnici, možemo samo pretpostaviti kamo su sve tetovaže svojih simbola pronijeli.

Osim za zaštitu od zla, indijanska plemena sjeverne Amerike tetovažama su označavala  bračni status i plemensku pripadnost

Kada su Španjolci stigli u srednju i južnu Ameriku tamošnja plemena su već bila tetovirana.

U tzv. pacifičkim kulturama tetoviranje ima izuzetno važno povijesno značenje i smatra se da su polinezijski umjetnici bili najvještiji izrađivači tetovaža drevnog svijeta. Vjerovali su da se duhovna moć čovjeka treba prikazati u njegovim tetovažama i to ih je učinilo nedostižnim majstorima davnine.

Većina njihovih uzoraka prenosila se usmenim putem legendama, pjesmama i vjerskim ceremonijama, a značajni ljudi su nerijetko umirali potpuno oslikanoga tijela.

Afrički narodi su, zbog svoje tamne kože i želje za označavanjem tijela, izmislili sakrifikaciju (podizanje malog komadića kože i bušenje nožem ili  nekim drugim oštrim predmetom) kojima su na koži dobivali  mala ispupčenja, a formirala su razne oblike.

U modernom tetoviranju danas postoji način koji se naziva plemenskim, a potječe sa Bornea. Stanovništvo tog i drugih otoka Indonezije je do nedavno imalo vrlo malo kontakata s ostatkom svijeta i  kao rezultat sačuvali su tisućama godina stare tradicije. Među njima način tetoviranja i uzorke koji su danas izuzetno popularni u cijelom svijetu.

Maori na Novom Zelandu su stvorili jedan od najupečatljivijih načina tetoviranja, Moco – način ukrašavanja lica. Potpuno Moco lice bilo je znak dostojanstva kojim se izražavao status, linije predaka i  plemenska pripadnost, ratnički put i drugi važni događaji u životu nositelja.

Ako ste poznavali Moco način prilikom susreta mogli ste iščitati čitav život na čovjekovom licu.

I u Indiji i Tajlandu nailazimo simbol koji se zadržao do današnjeg dana. Predstavlja mitskog redovnika koji označava snagu. U prošlosti su ga tetovirali umjetnici redovnici, samo na ruke i noge, a tijekom tetoviranja u rad su unosili magičnu moć  i njome davali snagu nositelju.

Što se tiče mitskog redovnika, žene su bile isključene iz tetoviranja, jer se vjerovalo da su dovoljno jake i bez tetovaže.

Da ne biste mislili da je tetoviranje dio života samo u egzotičnim predjelima svijeta, moram spomenuti sicanje. Tetoviranje posebnim simbolima staro više stotina godine, a najčešće na području Bosne i Hercegovine. Najviše se prakticiralo u doba turskih osvajanja, a trebalo je zaštititi nositelja, ili u najgorem slučaju bilo je podsjetnik kamo pripada. U glavnom su katoličke obitelji pribjegavale takvom označavanju i to na rukama, čelu i prsima kako bi zaštitili svoju djecu od turskih otimača ili nagrdili mlade djevojke kako bi bile odbojne Turcima.

Povratak na popis