Bio je u apsolutnom mraku kakav ne postoji nigdje osim u umu stroja. I bio je potpuno svjestan samoga sebe. Svog bila i pumpanja krvi kroz organe, mišića i tetiva, živaca i njihovih završetaka. Takva svjesnost nije se mogla pojmiti ni na jedan drugi način osim ako nisi ukopčan na jedan od ovakvih pojačivača. Bila je još čudnija jer ju nisu pratili nikakvi osjećaji. Iako svjestan svake svoje molekule i atoma, Enlila je pratio potpuni nedostatak bilo kakvih osjeta. Nije znao niti je li mu hladno ili se znoji, leži li u neudobnu položaju, niti je imao ikakav osjećaj širokog kabla, gotovo pipka koji je bio doslovno uključen u sam početak njegove kralježnice. A baš zbog tog nedostataka osjeta znao je da je spajanje dobro izvršeno i da se može posvetiti potrazi.
