Legenda o Atlantidi je daleko najpoznatija priča u povijesti izgubljenih civilizacija. Do našeg modernog svijeta stigla je preko grčkog filozofa Platona, ali on ju je naslijedio od Solona, atenskog pjesnika, političara i zakonodavca, kojega su svojevremeno ubrajali u sedmoricu najvećih grčkih mudraca.
On je bio taj koji je 150 godina prije Platona zabilježio priču kako ju je čuo od starog egipatskog svećenika iz jednoga od hramova boga Setha. Od Solona doznajemo kako je u stvari priča o Atlantidi, egipatska priča o traganju za njihovim porijeklom. Rečeno je kako su egipatsku civilizaciju razvili preživjeli iz strahovite kataklizme koja je progutala cijeli kontinent smješten u Atlantskom oceanu, iza Herkulovih stupova.
Taj hram na žalost više ne postoji, ali postoje drugi sa sličnim zapisima, od kojih je najvažniji onaj boga Thotha, i sveobuhvatni zapis koji danas zovemo Thothova ploča, a na kojemu je zabilježen nastanak, razvoj i propast vrlo naprednog carstava. I to je carstvo nestalo na isti način kao i Platonovo, u silnim potresima, progutano vodama Atlantskog oceana.
U novijoj povijesti glavni krivac za oživljavanje legende o Atlantidi je američki senator Ignatius L. Donnolly koji je 1882. g objavio knjigu Atlantida – Pretpotopni svijet, zbog koje ga smatraju ocem alternativne povijesti.
Sredinom 1960-tih godina provedena su opsežna istraživanje podmorja Atlantskog oceana i zaključeno je da nikako nije moguće da je tamo ikada mogao postojati kontinent, pa su se poklonici Atlantide razišli po cijelom svijetu tražeći njenu pravu lokaciju.
Međutim, u 21. st. koristeći novije i pouzdanije načine snimanja morskog dna i Atlantskog grebena, komparacijom tih podataka s novim geološkim saznanjima o pokretanju tektonskih ploča, kao i dokazima o udaru kometa prije 12800 g. potraga za potopljenim kontinentom ponovno se vratila u Atlantik.
Bimini cesta, veliko područje popločeno poput ceste ispred otoka sjevernog Biminia na području Bahama, je možda jedan od puteva koji vode ka njenom otkriću.
