a ipak vas zaintrigirati dovoljno da posegnete za knjigom?
Naravno, započeti od početka…
Frustrirano je uzdahnula gledajući priliku koja se sporo kretala promatrajući uvećani hologramski prikaz DNK zavojnice vrste za koju su se odlučili. Sjećala se kako je, kad im je dodijeljen ovaj zadatak, bio toliko zadovoljan i siguran da će baš on razriješiti zavrzlamu u koju se ovaj projekt pretvorio…
Svaki put kad bi riješili jedan problem, otvorila bi se dva nova i gurnula ih natrag. Kad su zadnji put napuštali ovaj planet, činilo se da su sve posložili. Genetske modifikacije koje su napravili unatrag nekoliko generacija pokazale su se odlične za dalji rast i razvoj te vrste, pa su ih mirno ostavili da napreduju samostalno, sa začecima civilizacije na više mjesta. Ništa nije bilo prepušteno slučaju, sve su ugodili i isplanirali do najsitnije pojedinosti.
Sada, kad se prisjeti njihovog povratka, gotovo joj se fizički smuči. Toliko iščekivanja, uzbuđenja i nadanja u, ako već ne sjajan, onda bar dobar rezultat.
Niti jedno od njihovih predviđanja i projekcija nije ih pripremilo za ovako potpuni neuspjeh.
I eto, ponovno su tu.
Ne na istom mjestu u lancu razvoja, ali nisu ni puno odmaknuli. – razmišljala je dalje dok je ustajala iz sjedalice, krenuvši prema izlazu.
Osjetila je njegovu znatiželju, ali nije odgovorila na nju, niti se osvrnula.
Nije gledala kamo ide dok se nije zatekla pred vratima i automatski postavila dlan na predviđeno mjesto. Potpuno bešumno, vrata su se razdvojila otvorivši izlaz na veliku terasu.
Čim je stupila van i udahnula miris ogromne prašume pod njom, njeno se raspoloženje na trenutak promijenilo. Svježi miris bogatog vlažnog tla obujmio ju je sa svih strana, pozivajući je, kao i toliko puta do sada, da se spusti na površinu.
Duboko udišući, prišla je rubu i položila dlanove na ogradu, vlažnu i hladnu od jutarnje rose. Zatvorila je oči čvrsto stežući metal pod prstima, uživajući u prvim blagim zrakama sunčeve svjetlosti na obrazima.
Kad ih je ponovno otvorila, osjećala se kao prvi put kad je ugledala tu nepreglednu divotu. Svuda oko nje steralo se namreškano mnoštvo zelene boje u svim zamislivim nijansama.
Bogatstvo biljnog svijeta ove planete nadmašivale su samo njene životinjske vrste koje su letjele, skakale, plivale, ronile, puzale, rovale i trčale tim predivnim mjestom.
Sve, baš sve što su stvorili ovdje je raslo, napredovalo i bujalo do neslućenih razmjera.
Osim vrste koja ih je najviše zanimala. Ova misao ponovno ju je vratila u raspoloženje s kojim se bori već danima. Kako je moguće da najinteligentnija vrsta na planetu uporno stagnira i, ma kakve korekcije u njih usadili, tvrdoglavo se vraćaju onome što su bili kad su ih tek otkrili?
