Iako plovimo morima i oceanima gotovo od kada postojimo, tek u 20. stoljeću razvile su se znanstvene discipline poput oceanografije, podvodne arheologije, geologije morskog dna, hidrografije, kartiranje morskog dna i mnoge druge koje nazivamo morskim znanostima. Razvojem morske tehnologije i vozila poput ROV (remotely operated vehicle) – daljinski upravljano podvodno vozilo i AUV (autonomous underwater vehicle) – autonomno podvodno vozilo ili robot koji putuje pod vodom bez operatera, polako, vrlo polako otkrivamo kako izgleda i što se nalazi na većem dijelu naše planete koju nazivamo Zemlja, a ipak je 71% njene površine prekriveno oceanima i morima.
Od 1875. znamo za najdublje mjesto na svijetu, Challenger Deep, dubine 10.984 metra, u Marijanskoj brazdi, ali novim tehnologijama možemo doznati i kako dno doista izgleda. A, čini se da osim nevjerojatnih životinja koje žive pod enormnom pritiskom i u potpunom mraku, pored aktivnih vulkana i bogatih nalazišta rijetkih metala, otkrivamo i neočekivano.
Kako se šire proučavanja morskog dna, ne istražujemo samo potopljene brodove, već nailazimo na sve više mjesta s ostacima građevina. Neka su očekivani produžetci gradova, luka i naselja za koje smo znali da bi tu trebali biti, a stradali su potresu ili nekoj drugoj kalvariji za koju imamo zapise.
Prema časopisu National Geographic, u broju od 25.7.2024. navodi se kako je do sada otkriveno 2 600 potopljenih nalazišta u 19 zemalja diljem svijeta.
Međutim, nisu sva jednako očekivana.
U Sredozemlju, na Malti, imamo duboke tragove u kamenom tlu koji nevjerojatno liče tragovima vozila, još nismo odgonetnuli što su, a vode s otoka duboko u more.
Ispred Aleksandrije su otkriveni potopljeni hramovi, blokovi cesta, kolosalni kipovi, i čak, ostaci jednoga od sedam građevinskih čuda antičkog svijeta, za koje nismo baš bili sigurni da je doista postojalo, ostaci svjetionika s Farosa.
U Indijskom oceanu, ispred grada Dwarke pronađene su nevjerojatne građevine koje bi mogle biti ostaci legendarnog grada boga Krišne.
Južno od Dwarke, na zapadnoj obali Indije u zaljevu Khambhat (Cambay) je kontroverzno nalazište čiji artefakti su datirani na više od 9000 g. starosti, a vodama oko Šri Lanke postoje podvodne strukture koje su još u ranim fazama istraživanja.
U istom kontekstu, iako u Japanskom moru, spominju se ogromne stepenaste formacije oko otoka Yonaguni koji je najzapadniji otok Japanskog carstva.
Jedno od najpoznatijih, a nedovoljno istraženih nalazišta je na području Bahama u Atlantskom oceanu i nosi ime Biminijska cesta (Bimini road) ili Biminjski zid, kamena formacija duga oko 800 m koju zagovornici Atlantide povezuju upravo s tom civilizacijom.
Relativno blizu, na Kubi– Zapadno od Pinar del Ría, na dubini od oko 600 m sonarima su otkrivene kamene strukture piramidalnog oblika i geometrijski raspoređene formacije, a na Kanarskim otocima je još jedno eventualno sjedište Atlantide, Bajo del Charco, gdje su ronioci i geolozi zabilježili pravilne kamene ploče i kvadratične formacije.
Kako se morske znanosti razvijaju, zajedno s njima se i shvaćanje našeg svijeta polako, ali sigurno mijenja. Jednog dana nećemo više samo otkrivati što leži na morskom dnu, već ćemo, navođeni tragovima, tražiti točno određena mjesta koja će nam ponuditi neke nove odgovore i znatno promijeniti poimanje o našoj prošlosti.